Veliko finale
Dugo sam razmišljala o temi za zadnji post (10 od 10 jupiiii 
), a odgovor mi je cijelo vrijeme bio pred nosom.
I tako sam zadnji post odlučila posvetiti tradiciji, točnije očuvanju tradicije. Tradicija se može definirati kao prije svega usmena predaja znanja, vještina, načina ponašanja i običaja unutar jedne kulture ili skupine ljudi. U tom smislu, tradicija je kulturno nasljeđe koje se prenosi s generacije na generaciju.
U gradu, pogotovo u velikim gradovima poput Zagreba, ljudi su jako distancirani. Pošto dolazim iz male sredine, u kojoj svatko svakog zna, uvijek su me učili da pozdravljam ljude koje sretnem na ulici. Kad sam došla u Zagreb, u početku sam znala slučajno pozdraviti nekog totalnog neznanca, No,sad sam već navikla na to da ovdje svatko živi svoj život ne obazirući se na druge, pa sam se pomirila i sa činjenicom da mi susjedi u zgradi ne uzvraćaju pozdrav. 
Za razliku od užurbanog života koji se odvija u gradu, situacija na selu je potpuno drugačija. Ljudi na selu su jako povezani i skloniji su poštivanju tradicije. Uvijek kad dođem baki u posjet slušam njene priče o tome kako je bilo u doba kad je ona bila mlada. Istina da me ponekad živciraju priče koje započinju s: “U naše vrijeme, kad sam ja bila mlada…”, no ponekad je dobro šutjeti i slušati jer se može puno toga naučiti.
U mom selu djeluje jedna udruga, pod nazivom “Udruga žena Sivica” koja se prvenstveno bavi očuvanjem tradicije. Kao što i sam naziv govori, njeni članovi su žene, a trenutno ih broji oko 30. Udruga žena aktivna je na svim područjima, od folklora, pjevačkog zbora, dramske grupe, tamburaša, pa do heklanja i ručnih radova. Iako su se neke moje prijateljice okušale u folkloru, mene nikako nisu uspjeli nagovoriti. Jednostavno se nikako ne mogu zamisliti da plešem na pozornici u narodnoj nošnji. 
No,zato sam se okušala u jednoj zanimljivijoj (i meni bližoj) ulozi-voditeljskoj. Ove žene, osim što vrijeme provode korisno i u dobrom društvu, daju dobar primjer mlađim naraštajima i nastoje ih privući da slijede njihov primjer.
Izvor fotografija.osobno vlasništvo
lijepo kai si se i ti osvrnula na tako nešto..sviđa mi se…trebalo bi više takvih udrugo koji i sama spominješ,pa da se ne zaboravlja… ćaooo
svaki grad je upravo onakav kakav si i ti-to je bar moj moto, zato ne volim kad ekipa govori o dosadnom zagrebu. post zato nije dosadan =)
opaa, lijep završetak.. uglavnom ljudi pišu u zadnjem postu kako se zahvlajuju i opraštaju se, ali ti si lijepo “finiširala”
jako lijepo!!!! sviđa mi se kada netko mlad brine o tradiciji. odlicno! super post
na mladima svijet ostaje
heheheh ja bome ne odustajem-jos uvijek pozdravljam ljude (ponekad i ne samo one iz zgrade, vec putem ako se pogledam slucajno s enkim u ocim, nasmijem se i pozdravim) =)) jedina zamjerka-nisi htjela plesati u folkloru??!! ccc
bas si me oraspolozila ovim postom =))
Jako zanimljiv post. Slažem se s tobom da je život na selu ljepši.
Super post……drago mi je da si se malo na tradiciju osvrnula……..;))))
”Pošto dolazim iz male sredine, u kojoj svatko svakog zna, uvijek su me učili da pozdravljam ljude koje sretnem na ulici.” -pronašla sam se totalno u cijelom postu, pogotovo ovoj rečenici.
Voleem tradiciju.
Super tema!
Bravo za 10/10
Finiširala si sa stiLom!!!
Lijepo…
Zanimljivo je kako se na kraju uvijek vraćamo svojim korijenima, tradiciji i mjestu iz kojeg smo… Hvala što si i mene potakla na razmišljanje! Pun pogodak za finiš!! :)))